MAGIČNI SALAR DE UJUNI


Salar de Ujuni (ili „Salar de Tunupa“) je najveća solana na svetu, ili Plaja (suvo jezersko korito), površine preko 10.000 kvadratnih kilometara. Nalazi se u provinciji Danijel Kampos u Potosiju u jugozapadnoj Boliviji, blizu vrha Anda na nadmorskoj visini od 3.656 m i ostavlja neverovatne utiske, zahvaljujući kojim su na njemu snimani brojni filmovi o putovanjima i sletanjima u svemiru.

Šestougaone formacije na površini Salar de Ujuni kao rezultat kristalizacije soli iz vode koja isparava

Salar na španskom znači so. Ujuni potiče iz jezika Ajmara i znači obor (tor); Ujuni je gradić od 30.000 stanovnika koji služi kao kapija za oko 60.000 turista koliko godišnje poseti Salar. Tako se Salar de Ujuni može slobodno prevesti kao slana ravan sa ograđenim prostorima, pri čemu se ovo poslednje možda odnosi na “ostrvca” Salara; ili kao „slanik u Ujuniju (grad po imenu ‘obor za životinje’)”.

Plesna parada ulicama Ujunija

Ajmara legenda kaže da su planine Tunupa, Kusku i Kusina, koje okružuju Salar, bile divovski lјudi. Tunupa se udala za Kusku, ali je Kusku sa Kusinom pobegao od nje. Ožalošćena Tunupa je počela da plače dok je dojila sina. Nјene suze su se pomešale sa mlekom i formirale Salar. Mnogi lokalni stanovnici smatraju Tunupu važnim božanstvom i kažu da bi to mesto trebalo zvati Salar de Tunupa, a ne Salar de Ujuni.

Salar de Ujuni 2013

Salar je nastao kao rezultat transformacije između nekoliko praistorijskih jezera koja su postojala pre oko četrdeset hilјada godina, ali su sva isparila tokom vremena. Sada je prekriveno s nekoliko metara slane kore, koja ima izuzetnu zaravnjenost sa prosečnim varijacijama nadmorske visine unutar jednog metra na celom području Salara. Kora služi kao izvor soli i prekriva bazen slane vode koja je izuzetno bogata litijumom. Velika površina, čisto nebo i izuzetna ravna površina čine Salar idealnim za kalibraciju visinomera satelita za posmatranje Zemlјe. Nakon kiše, tanak sloj mrtve mirne vode pretvara stan u najveće ogledalo na svetu, prečnika 129 km.

Salar de Ujuni gledano iz svemira, sa Salarom de Koipasom u gornjem levom uglu

Salar služi kao glavni transportni put preko bolivijskog Altiplana i glavno je leglo za nekoliko vrsta flamingosa. Salar de Ujuni je takođe klimatološka prelazna zona jer visoki tropski oblaci kumulus kongestus i kumulonimbus inkus, koji se formiraju u istočnom delu slane ravnice tokom leta, ne mogu da prođu dalјe od njenih sušnijih zapadnih ivica, u blizini čileanske granice i pustinje Atakama.

Salar je korišćen kao lokacija za snimanje filmova kao što su Ratovi zvezda: Poslednji džedaji (2017; kao planeta Krejt), Pad (2006), So i vatra (2016), Neviđeno (2017 ), i nekoliko drugih.

Formacija, geologija i klima

Salar de Ujuni je deo Altiplana u Boliviji u Južnoj Americi. Altiplano je visoka visoravan, koja je nastala tokom izdizanja planina Anda. Plato obuhvata slatkovodna i slana jezera, kao i solane, i okružena je planinama bez ispusta za odvodnjavanje.

Geološka istorija Salara povezana je sa uzastopnom transformacijom između nekoliko ogromnih jezera. Pre nekih 30.000 do 42.000 godina, ovo područje je bilo deo ogromnog praistorijskog jezera, jezera Minčin. Nјegova starost je procenjena pomoću radiokarbonskih školјki iz sedimenata i karbonatnih grebena i varira između prijavlјenih studija. Jezero Minčin (nazvano po Huanu B. Minčinu iz Orura) kasnije se transformisalo u Paleo jezero Tauka sa maksimalnom dubinom od 140 metara i procenjenom starošću od 13.000 do 18.000 ili 14.900 do 26.100 godina, u zavisnosti od izvora. Najmlađe praistorijsko jezero bilo je Koipasa, koje je radiokarbonom datovano od pre 11.500 do 13.400 godina. Kada se osušio, ostavio je za sobom dva moderna jezera, Poopo i Uru Uru, i dve velike slane pustinje, Salar de Koipasa i veće Salar de Ujuni. Salar de Ujuni se prostire na 10.582 km2, što je otprilike 100 puta veće od slanih staništa Bonevil u Sjedinjenim Državama. Jezero Poopo je sused mnogo većeg jezera Titikaka. Tokom vlažne sezone, Titikaka se izliva i uliva u Poopo, koji zauzvrat poplavi Salar De Koipasa i Salar de Ujuni.

Gomile soli u Salaru

Jezersko blato koje je protkano solјu i zasićeno slanom vodom leži ispod površine Salar de Ujunija. Rasol je zasićeni rastvor natrijum hlorida, litijum hlorida i magnezijum hlorida u vodi. Prekrivena je čvrstom slanom korom deblјine od nekoliko desetina centimetara do nekoliko metara. Centar Salara sadrži nekoliko ostrva, koja su ostaci vrhova drevnih vulkana potoplјenih tokom ere jezera Minčin. Oni uklјučuju neobične i krhke strukture nalik koralima i naslage koje se često sastoje od fosila i algi.

Planine koje okružuju slanu ravnicu Ujuni tokom izlaska sunca, provincija Danijel Kampos, departman Potosi, jugozapadna Bolivija, nedaleko od vrha Anda

Oblast ima relativno stabilnu prosečnu temperaturu sa najvišom temperaturom od 21 °C u periodu od novembra do januara i najnižom od 13 °C u junu. Noći su hladne tokom cele godine, sa temperaturama između -9 i 5 °C. Relativna vlažnost vazduha je prilično niska i konstantna tokom cele godine od 30% do 45%. Padavine su takođe niske na 1 do 3 mm mesečno između aprila i novembra, ali se mogu povećati i do 80 mm u januaru. Međutim, osim januara, čak i u kišnoj sezoni broj kišnih dana je manji od 5 mesečno.

Ekonomski uticaj

Smešten u litijumskom trouglu, tj. regiji Anda koja je bogata rezervama litijuma, a obuhvaćen granicama Argentine, Bolivije i Čilea,  Salar sadrži veliku količinu natrijuma, kalijuma, litijuma i magnezijuma (sve u hloridnim oblicima NaCl, KCl, LiCl i MgCl2, respektivno), kao i boraksa. Sa procenjenih 9.000.000  t, Bolivija drži oko 7% svetskih poznatih resursa litijuma, a većina njih je u Salar de Ujuni.

Litijum je koncentrovan u rastvoru soli ispod kore soli u relativno visokoj koncentraciji od oko 0,3%. Takođe je prisutan u gornjim slojevima poroznog halitnog tela koje leži ispod salamure; međutim, tečni slani rastvor je lakše izdvojiti, bušenjem u koru i ispumpavanjem slane vode. Distribucija slane vode je praćena satelitom Landsat i potvrđena u testovima bušenja na zemlјi. Nakon ovih otkrića, međunarodna korporacija sa sedištem u Americi uložila je 137 miliona dolara u razvoj ekstrakcije litijuma. Međutim, vađenje litijuma 1980-ih i 1990-ih od strane stranih kompanija naišlo je na snažno protivlјenje lokalne zajednice. Meštani su verovali da novac od rudarenja neće stići do njih. Litijum u solanama sadrži više nečistoća, a vlažna klima i velika nadmorska visina otežavaju preradu.

Proizvodnja soli na Salaru

Trenutno nema rudarskog pogona na lokaciji, a bolivijska vlada ne želi da dozvoli eksploataciju stranim korporacijama. Umesto toga, do 2023. godine dostigla je godišnju proizvodnju od 35.000 tona u zajedničkom ulaganju sa ACI Sistems Alemania GmbH.

Procenjuje se da Salar de Ujuni sadrži 10 milijardi tona (9,8 milijardi dugih tona; 11 milijardi kratkih tona) soli, od čega se godišnje izvuče manje od 25.000 tona. Svi rudari koji rade u Salaru pripadaju Kolčanijevoj zadruzi. Zbog svoje lokacije, velike površine i ravnosti, Salar je glavna saobraćajnica automobila preko bolivijskog Altiplana, osim kada je sezonski prekriven vodom.

Slano ogledalo Salar de Ujuni

Flora i fauna

Salar je praktično lišen ikakvih divlјih životinja ili vegetacije. Dominiraju džinovski kaktusi (Echinopsis atacamensis pasacana, Echinopsis tarijensis, itd.). Rastu do visine od oko 12 m. Ostali grmovi uklјučuju Pilaju, koju lokalno stanovništvo koristi za lečenje katara, i Thola ( Baccharis dracunculifolia ), koja se spalјuje kao gorivo. Takođe su prisutne bilјke kvinoje i žbunje kvenjua.

Svakog novembra, Salar de Ujuni je leglo za tri južnoameričke vrste flaminga koji se hrane lokalnim škampima: čileanski, andski i retki Džejmsovi flamingosi. Prisutno je oko 80 drugih vrsta ptica, uklјučujući rogatu lisku, andsku gusku i andsku brdsku zvezdu. Andska lisica, ili kulpeo, je takođe prisutna, a ostrva na Salaru (posebno ostrvo Inkahuasi) domaćini su kolonijama zečeva viskača.

Andski flamingosi u Laguna Koloradi, južno od Salara

Turizam

Salar de Ujuni je popularna turistička destinacija, pa je zbog toga u toj oblasti izgrađen veliki broj hotela. Zbog nedostatka konvencionalnih građevinskih materijala, mnogi od njih su gotovo u potpunosti (zidovi, krov, nameštaj) izgrađeni od slanih blokova isečenih iz Salara. Prvi takav hotel, pod nazivom Palacio de Sal, podignut je 1993–1995 usred solane i ubrzo je postao popularna turistička destinacija. Međutim, njegova lokacija u centru pustinje izazvala je sanitarne probleme, jer je većina otpada morala da se sakuplјa ručno. Loše upravlјanje izazvalo je ozbilјno zagađenje životne sredine i hotel je morao da bude demontiran 2002.

Oko 2007. izgrađen je novi hotel, pod imenom Palasio de Sal, na novoj lokaciji na istočnoj ivici Salar de Ujuni, 25 km udalјen od grada Ujuni. Sanitarni sistem je restrukturiran u skladu sa vladinim propisima. Hotel ima suvu saunu i parnu sobu, bazen sa slanom vodom i hidromasažne kade.

Tradicionalna proizvodnja soli u Salaru. Takvi slani blokovi se koriste za izgradnju slanih hotela

Groblјe vozova

Jedna od glavnih turističkih atrakcija je groblјe starih vozova. Nalazi se 3 km izvan Ujunija i sa njim je povezan starim železničkim šinama. Grad je u prošlosti služio kao distributivno čvorište za vozove koji su prevozili minerale na putu do luka na Tihom okeanu. Železničke pruge su izgradili britanski inženjeri koji su stigli krajem 19. veka i formirali su značajnu zajednicu u Ujuniju. Inženjere su pozvale železničke kompanije Antofagasta i Bolivija, koje su sponzorisali Britanci, sada Ferrocarril de Antofagasta a Bolivia. Izgradnja železnice počela je 1888. a završila se 1892. Podsticao ju je bolivijski predsednik Aniceto Arse, koji je verovao da će Bolivija cvetati dobrim transportnim sistemom, ali su je takođe stalno sabotirali lokalni Indijanci Ajmara koji su to videli kao upad u njihove živote. Vozove su uglavnom koristila rudarska preduzeća. Tokom 1940-ih, rudarska industrija je propala, delom zbog iscrplјivanja minerala. Mnogi vozovi su napušteni, stvarajući groblјe vozova. Postoje predlozi da se na groblјu izgradi muzej.

U solani su se desili fatalni incidenti zbog loše održavanih vozila, neobučenih vozača, prekoračenja brzine, nepoštovanja negostolјubivih uslova i nepostojanja propisa za turističke kompanije.

Groblјe vozova u blizini grada Ujuni

Kalibracija satelita

Sone površine su idealne za kalibraciju opreme za merenje udalјenosti satelita jer su velike, stabilne površine sa jakom refleksijom, slično kao kod ledenih pokrivača. Kao najveća solana na Zemlјi, Salar de Ujuni je posebno pogodan za ovu svrhu. U periodu sa malim padavinama od aprila do novembra, zbog odsustva industrije i njegove visoke nadmorske visine, nebo iznad Salar de Ujunija je veoma čisto, a vazduh je suv (relativna vlažnost oko 30%; padavine su otprilike 1 milimetar mesečno). Ima stabilnu površinu, izglađenu sezonskim poplavama — voda rastvara površinu soli i tako je održava izravnatom.

Kao rezultat toga, varijacija u nadmorskoj visini površine na površini od 10.582 kvadratna kilometra Salar de Ujuni je manja od 1 metar normalno na obim Zemlјe, a ima nekoliko kvadratnih kilometara na Zemlјi koji su kao ravni. Reflektivnost površine (albedo) za ultralјubičasto svetlo je relativno visoka na 0,69 i pokazuje varijacije od samo nekoliko procenata tokom dana. Kombinacija svih ovih karakteristika čini Salar de Ujunija oko pet puta bolјim za kalibraciju satelita od površine okeana. Koristeći Salar de Ujuni kao metu, ICESat je već postigao kratkoročnu tačnost merenja nadmorske visine ispod 2 centimetra.

Korišćenjem podataka iz MISR-a za izvođenje pasivne optičke batimetrije kada je prostor poplavlјen i kalibracijom rezultujućeg modela dubine vode sa topografskim podacima sa laserskog visinomera ICESat-a, pokazalo se da Salar de Ujuni nije savršeno ravan. Analiza iz 2006. otkrila je prethodno propuštene karakteristike: grebene visine između 20 i 30 centimetara koji su otprilike sinusoidni sa talasnom dužinom od 5 kilometara (jasno vidlјivi na LandSat slikama iz 1973. i 1975. i još uvek na ista mesta decenijama kasnije), i jarak oko periferije koji je širok 1–3 kilometra i dubok 20 do 50 centimetara. Oni potiču od varijacije u gustini materijala, a time i gravitacione sile, ispod Salarovih sedimenata. Baš kao što se površina okeana uzdiže iznad gušćih podvodnih planina, površina slane ravnice se takođe diže i spušta da bi odražavala varijacije gustine podzemne površine.

D. Tovarišić

Izvor: Wikipedia

Leave a comment